Objavljeno: 28.03.2025.
Vjera, nada i ljubav – alati za izgradnju osobne odgovornosti za stvorenje i stvoreni svijet (stručni skup 2)
Stručni skup za 250 vjeroučitelja s područja Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije održan je 27. ožujka 2025. u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Uvodne pozdrave uputila je prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, a od strane Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Gordana Barudžija te je izmoljena Molitva Jubileja autor koje je papa Franjo.
Stručni skup je proveden kroz tri predavanja te na kraju kroz zanimljiva pitanja koja su se postavljala na okruglom stolu. Kao prva predavačica nastupila je prof. dr. sc. Marija Pehar koja je održala predavanje pod naslovom „Kršćanska vjera: sadržaj, svojstva i odgovornost“. Izlaganje je započela pitanjem što znači kada kažemo da vjerujemo te je opisala razliku između pojma vjere općenito, kada se njime gotovo izražava skepsa, i vjere u kršćanstvu koja nije tek vjera u „nekoga boga“, već je vjera u Boga koji je Otac našega Isusa Krista. Nadalje, govorila je o vjeri koja nije primarno ljudska kategorija već prije svega Božji čin. Čovjek biva dotaknut, Bog ga poziva, a čovjek se tom pozivu odaziva. Vjera je proces pa u obzir treba uzeti objavu i u Starom i u Novom zavjetu, a kao primjere navela je Abrahamovu i Marijinu vjeru. Vjera je također i čin koji vodi u sazrijevanje vjere; ona nije religija, nego osobna pogođenost, a uključuje viši oblik objektivne sigurnosti. Kršćanska vjera traži razumijevanje, ne boji propitivanja, emotivna je, ali bez sentimentalizma. To za nas danas znači da zrela kršćanska vjera mora postati mojom osobnom vjerom, ali bez apsolutiziranja vlastitoga iskustva. Narav je vjere stoga da bude usmjerena na druge u vidu karitasa i da se vjera vidi u čovjekovim djelima.
U drugome je predavanju je prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar govorila na temu „Prožimanje božanske i inkarnacijske stvarnosti kršćanske nade pred ambivalentnosti današnjega svijeta“. Govor o nadi predavačica je smjestila unutar razmišljanja pape Benedikta XVI, pape Franje i teologa Roberta Pasolinija. Unatoč usmjerenosti čovjeka na ovosvjetsku stvarnost, predavačica ističe da vječni život svoju klicu ima upravo u ovozemnome te se iskazuje kroz bratstvo svih ljudi. Kao najteži oblik zajedništva opisala je bratstvo/sestrinstvo, koje podrazumijeva izlaženje iz sebe i otvaranje prostora za druge, te ga potkrijepila govorom o Kajinu i Abelu. Kao tri ključna stava hodočasnika nade navela je:
1. izići iz sebe kako bi svratili pozornost na druge
2. obratiti se (uključuje trajnu nutarnju promjenu i usvajanje logike Evanđelja)
3. ostati u stvarnosti suočen s napetostima i krivnjama života.
Nakon prva dva predavanja skupu se sa svojim kratkim izlaganjem obratio prof. dr. sc. Stjepan Baloban koji je, i sam sinonim za socijalni nauk u Hrvatskoj, vjeroučiteljima osvijestio važnost socijalnog nauka danas za odgoj i obrazovanje koje se provodi kroz vjeronaučnu nastavu, a u cilju izgradnje boljeg, pravednijeg i humanijeg društva. Tom prigodom svi su prisutni vjeroučitelji na dar dobili knjigu Socijalni nauk Crkve u školi i župi, te još po jednu knjigu iz izdanja Centra za socijalni nauk Crkve.
Izv. prof. dr.sc. Stipo Kljajić održao je treće predavanje, pod temom „Nadilaziti sebe: ljubiti Boga, bližnjega i neprijatelja“. Zdravlje, obitelj, vjera, materijalna sigurnost ili ljubav - odgovori su to koje čovjek daje na pitanje što je u životu najvažnije. Sve te odgovore predavač je stavio u kontekst ljubavi u usporedbi s kojom su sve druge stvarnosti nedostatne. Ali kakva je to ljubav najvažnija, zapitao se predavač. Predavanje je podijelio u tri dijela:
1. Božja ljubav u Starom zavjetu s podtemama: Bog voli svijet, Bog voli čovjeka i Bog preko proroka naglašava trajnost svoje ljubavi
2. Božja ljubav u Novom zavjetu s podtemama: Bog se iz ljubavi rodio, Bog iz ljubavi služi i Bog iz ljubavi umire
3. Ljubav prema Bogu, bližnjemu i neprijatelju.
Božja je ljubav konstantna, nezaslužena, ničim izazvana, a istovremeno obvezujuća jer traži odgovor od čovjeka. Zaključeno je da se ljubav prema Bogu izražava vršenjem volje Božje radeći na čovjekovoj dobrobiti, a bližnji je svatko tko je potrebit ljubavi. Stoga se ni Boga ne može ljubiti bez ljudi, zaključuje Kljajić.
Uslijedio je okrugli stol „Vjera, nada i ljubav - teološki sadržaj i dinamična stvarnost“ kojem su prisustvovali svo troje predavača odgovaranjem na pitanja koja su postavljali vjeroučitelji iz publike, davši poticaj vjeroučiteljima da pokažu svoje kompetencije u okruženju u kojemu rade, da svima pristupaju dijaloški, te ih potaknuli da „uđu u tuđe cipele“ i razmisle o sljedećem: ako je Bog dao čovjeku slobodu da ga čovjek odbaci, zašto drugi ljudi ne bi imali slobodu i mene odbaciti?
Svi su vjeroučitelji na dar dobili i knjigu 1100 godina od splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva (925. - 2025.), koja je ujedno i ovogodišnja građa za natjecanje iz vjeronauka.
Predviđen je još jedan stručni skup s istom temom i predavačima, a zbog ograničenja broja sudionika, koji će se održati u svibnju 2025.
Stručni skup je proveden kroz tri predavanja te na kraju kroz zanimljiva pitanja koja su se postavljala na okruglom stolu. Kao prva predavačica nastupila je prof. dr. sc. Marija Pehar koja je održala predavanje pod naslovom „Kršćanska vjera: sadržaj, svojstva i odgovornost“. Izlaganje je započela pitanjem što znači kada kažemo da vjerujemo te je opisala razliku između pojma vjere općenito, kada se njime gotovo izražava skepsa, i vjere u kršćanstvu koja nije tek vjera u „nekoga boga“, već je vjera u Boga koji je Otac našega Isusa Krista. Nadalje, govorila je o vjeri koja nije primarno ljudska kategorija već prije svega Božji čin. Čovjek biva dotaknut, Bog ga poziva, a čovjek se tom pozivu odaziva. Vjera je proces pa u obzir treba uzeti objavu i u Starom i u Novom zavjetu, a kao primjere navela je Abrahamovu i Marijinu vjeru. Vjera je također i čin koji vodi u sazrijevanje vjere; ona nije religija, nego osobna pogođenost, a uključuje viši oblik objektivne sigurnosti. Kršćanska vjera traži razumijevanje, ne boji propitivanja, emotivna je, ali bez sentimentalizma. To za nas danas znači da zrela kršćanska vjera mora postati mojom osobnom vjerom, ali bez apsolutiziranja vlastitoga iskustva. Narav je vjere stoga da bude usmjerena na druge u vidu karitasa i da se vjera vidi u čovjekovim djelima.
U drugome je predavanju je prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar govorila na temu „Prožimanje božanske i inkarnacijske stvarnosti kršćanske nade pred ambivalentnosti današnjega svijeta“. Govor o nadi predavačica je smjestila unutar razmišljanja pape Benedikta XVI, pape Franje i teologa Roberta Pasolinija. Unatoč usmjerenosti čovjeka na ovosvjetsku stvarnost, predavačica ističe da vječni život svoju klicu ima upravo u ovozemnome te se iskazuje kroz bratstvo svih ljudi. Kao najteži oblik zajedništva opisala je bratstvo/sestrinstvo, koje podrazumijeva izlaženje iz sebe i otvaranje prostora za druge, te ga potkrijepila govorom o Kajinu i Abelu. Kao tri ključna stava hodočasnika nade navela je:
1. izići iz sebe kako bi svratili pozornost na druge
2. obratiti se (uključuje trajnu nutarnju promjenu i usvajanje logike Evanđelja)
3. ostati u stvarnosti suočen s napetostima i krivnjama života.
Nakon prva dva predavanja skupu se sa svojim kratkim izlaganjem obratio prof. dr. sc. Stjepan Baloban koji je, i sam sinonim za socijalni nauk u Hrvatskoj, vjeroučiteljima osvijestio važnost socijalnog nauka danas za odgoj i obrazovanje koje se provodi kroz vjeronaučnu nastavu, a u cilju izgradnje boljeg, pravednijeg i humanijeg društva. Tom prigodom svi su prisutni vjeroučitelji na dar dobili knjigu Socijalni nauk Crkve u školi i župi, te još po jednu knjigu iz izdanja Centra za socijalni nauk Crkve.
Izv. prof. dr.sc. Stipo Kljajić održao je treće predavanje, pod temom „Nadilaziti sebe: ljubiti Boga, bližnjega i neprijatelja“. Zdravlje, obitelj, vjera, materijalna sigurnost ili ljubav - odgovori su to koje čovjek daje na pitanje što je u životu najvažnije. Sve te odgovore predavač je stavio u kontekst ljubavi u usporedbi s kojom su sve druge stvarnosti nedostatne. Ali kakva je to ljubav najvažnija, zapitao se predavač. Predavanje je podijelio u tri dijela:
1. Božja ljubav u Starom zavjetu s podtemama: Bog voli svijet, Bog voli čovjeka i Bog preko proroka naglašava trajnost svoje ljubavi
2. Božja ljubav u Novom zavjetu s podtemama: Bog se iz ljubavi rodio, Bog iz ljubavi služi i Bog iz ljubavi umire
3. Ljubav prema Bogu, bližnjemu i neprijatelju.
Božja je ljubav konstantna, nezaslužena, ničim izazvana, a istovremeno obvezujuća jer traži odgovor od čovjeka. Zaključeno je da se ljubav prema Bogu izražava vršenjem volje Božje radeći na čovjekovoj dobrobiti, a bližnji je svatko tko je potrebit ljubavi. Stoga se ni Boga ne može ljubiti bez ljudi, zaključuje Kljajić.
Uslijedio je okrugli stol „Vjera, nada i ljubav - teološki sadržaj i dinamična stvarnost“ kojem su prisustvovali svo troje predavača odgovaranjem na pitanja koja su postavljali vjeroučitelji iz publike, davši poticaj vjeroučiteljima da pokažu svoje kompetencije u okruženju u kojemu rade, da svima pristupaju dijaloški, te ih potaknuli da „uđu u tuđe cipele“ i razmisle o sljedećem: ako je Bog dao čovjeku slobodu da ga čovjek odbaci, zašto drugi ljudi ne bi imali slobodu i mene odbaciti?
Svi su vjeroučitelji na dar dobili i knjigu 1100 godina od splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva (925. - 2025.), koja je ujedno i ovogodišnja građa za natjecanje iz vjeronauka.
Predviđen je još jedan stručni skup s istom temom i predavačima, a zbog ograničenja broja sudionika, koji će se održati u svibnju 2025.
Ispišite stranicu:
