Tema sljedećeg broja Lađe: Kršćanska nada
Povodom Svete godine 2025. papa Franjo proglasio je bulu „Spes non confundit“ („Nada ne razočarava“). U dokumentu podsjeća na dvije važne obljetnice: 2033. godine bit će dvije tisuće godina Otkupljenja i 1700 godina od prvog velikog Ekumenskog sabora u Niceji.
Tema nade, iako uvijek aktualna, posebno je aktualna u ovim našim iznimno teškim i beznadnim vremenima opterećenima ratnim stradanjima, prijetnjama općeg rata, rastućim napetostima diljem svijeta, posljedicama kovid razdoblja, negativnim raspoloženjima i stradanjima. Sveprisutna negativna raspoloženja poput tjeskobe, nemira, straha, frustracije i depresije ukazuju na nihilizam i beznađe koji obuzimaju suvremenog čovjeka. Dezintegracija ekonomskih sustava, država i društava, te obitelji i prijateljstava, uz nepovjerenje prema političkim strukturama, nameće nam pitanje je li nada nestala iz iskustva suvremenog čovjeka. Mnogostruki sukobi izmedu pripadnika različitih religija nameću razmišljanje o tome možeme li vjerovati u zajednički suživot. Nakon svega, čemu se smijemo i možemo nadati?
Na koji ćemo način tumačiti krajnje značenje naše egzistencije pitanje je od temeljne važnosti. Dok kao vjernici možemo govoriti o nadi kao teologalnoj kreposti, ona se takoder može naći u srcima kako vjerníka tako i nevjernika. Svatko posjeduje nadu, ali pitanje je u što ili u koga polažemo naša nadanja.
Tema nade, kršćanske nade, otvara vrata optimizmu. Otvara, naime, vrata interpretacijama ljudske i kršćanske egzistencije koje upućuju na smisao, na budućnost, na radost, na život u punini.
O nadi, o kršćanskoj nadi promišljamo i u okviru vjeronaučne nastave. Ona predstavlja sadržaj nastave, ali i cilj našega odgojnog djelovanja. Na koji način pomoći djeci i mladima pronaći nadu u Božjoj milosti, kako im pomoći da budu nositeljima i svjedocima te nade u svakodnevnom životu?
Svoje priloge za sljedeći broj Lađe (3/2024) možete slati na adresu Uredništva Lađe: casopisladja@gmail.com
Tema nade, iako uvijek aktualna, posebno je aktualna u ovim našim iznimno teškim i beznadnim vremenima opterećenima ratnim stradanjima, prijetnjama općeg rata, rastućim napetostima diljem svijeta, posljedicama kovid razdoblja, negativnim raspoloženjima i stradanjima. Sveprisutna negativna raspoloženja poput tjeskobe, nemira, straha, frustracije i depresije ukazuju na nihilizam i beznađe koji obuzimaju suvremenog čovjeka. Dezintegracija ekonomskih sustava, država i društava, te obitelji i prijateljstava, uz nepovjerenje prema političkim strukturama, nameće nam pitanje je li nada nestala iz iskustva suvremenog čovjeka. Mnogostruki sukobi izmedu pripadnika različitih religija nameću razmišljanje o tome možeme li vjerovati u zajednički suživot. Nakon svega, čemu se smijemo i možemo nadati?
Na koji ćemo način tumačiti krajnje značenje naše egzistencije pitanje je od temeljne važnosti. Dok kao vjernici možemo govoriti o nadi kao teologalnoj kreposti, ona se takoder može naći u srcima kako vjerníka tako i nevjernika. Svatko posjeduje nadu, ali pitanje je u što ili u koga polažemo naša nadanja.
Tema nade, kršćanske nade, otvara vrata optimizmu. Otvara, naime, vrata interpretacijama ljudske i kršćanske egzistencije koje upućuju na smisao, na budućnost, na radost, na život u punini.
O nadi, o kršćanskoj nadi promišljamo i u okviru vjeronaučne nastave. Ona predstavlja sadržaj nastave, ali i cilj našega odgojnog djelovanja. Na koji način pomoći djeci i mladima pronaći nadu u Božjoj milosti, kako im pomoći da budu nositeljima i svjedocima te nade u svakodnevnom životu?
Svoje priloge za sljedeći broj Lađe (3/2024) možete slati na adresu Uredništva Lađe: casopisladja@gmail.com
Ispišite stranicu:
