Vijesti

 
U suvremenome svijetu mudrost nije vrjednota o kojoj se mnogo govori, kojoj se stremi, za koju se odgajaju mlade generacije. U prošlosti se mudrosti pridavala velika pozornost. Zanimljiv je odnos starih Grka, osobito Sokrata, prema mudrosti. Kod je mnogih prva asocijacija na ime Sokrat upravo mudrost. Neki će njegovu mudrost nazivati i „mudrošću skromnosti“, što ne iznenađuje imajući u vidu njegovu poznatu rečenicu: „Znam da ništa ne znam“. Jedina prava mudrost je znati da ne znate ništa, ističe Sokrat. Znači: znati znači da ne znate ništa. To je istinsko znanje. Istinsku mudrost možemo spoznati kada shvatimo koliko malo razumijemo o životu, o sebi, jedni o drugima, o svijetu oko sebe. Oholost modernog čovjeka nosi velike sličnosti s bezumljem stare Grčke koja je pogubila veliki um svoga vremena - Sokrata. Velika je intelektualna arogancija tvrditi da se zna sve što se može znati o čovjeku, njegovu životu, svijetu, svemiru. Ta arogancija snažno je prisutna i u suvremenoj znanstvenoj misli, koja se zbog svoje arogancije nerijetko transformira u ideologiju.

U sadašnjosti volimo isticati našu superiornost u odnosu na društva iz prošlosti. Smatramo se pametnijima i mudrijima. Konkretna iskustva, međutim, pokazuju da plodovi te naše „pameti“ i „mudrosti“ i nisu tako lijepi i ukusni: nepravde, ratovi, besmisao, nesigurnost, rasizam i siromaštvo sveprisutni su u suvremenom svijetu.

Sokratove posljednje riječi na sudu bile su sljedeće: „Sada je vrijeme da pođemo, ja da umrem, a vi da živite, ali koji od nas će bolje proći, nepoznato je bilo kome izuzev Bogu“. Sokrat, i nakon 25 stoljeća nadahnjuje mnoge da žive i traže mudrost u svome životu. Kako biti mudri i živjeti smislen i mudar život? Jednostavno rečeno, valja tražiti istinu i živjeti po njoj. Bez obzira na cijenu. Valja nam se naoružati znanjem, mudrošću, samilošću, skromnošću i jednostavnošću.

Primjereno je kratko se osvrnuti na koncept mudrosti u judeokršćanskoj religijskoj tradiciji. U Bibliji ima više knjiga koje govore o mudrosti (pjesničke i mudrosne knjige). Kako nas podsjeća Biblija: „Početak je mudrosti: steći sebi mudrost i svim svojim imanjem steći razboritost.“ (Izr 4,7). Znanje je „požudnije od zlata“ (Izr 8,10). Znanje samo, međutim, nije dovoljno. Znanje bez razboritosti je sterilno, i bez mudrosti potencijalno je opasno. Mudrosna književnost Staroga zavjeta nezaobilazan je izvor za razumijevanje ljudskog i religioznog značenja mudrosti. No, za kršćane je važnija tema mudrosti u Novome zavjetu. Ne samo da Novi zavjet govori o mudrosti, nego je sam Isus Krist predstavljen kao „mudar učitelj“. Novi ga zavjet imenuje „Božjom mudrošću“ (usp. 1 Kor 1); cjelokupno njegovo djelovanje obilježeno je njegovom mudrošću.

Čeznemo li i danas za mudrošću? Ima li ona mjesta u našem odgojno-obrazovnom sustavu? Koja je uloga vjeronauka u promicanju mudrosti? Očito je da mudrosti ne treba onima koji misle da sve znaju. Prema nekima, osobito u kontekstu opće krize odgoja i vrijednosti, mudrost predstavlja novu paradigmu u odgoju i obrazovanju. Da bi pojedinci mogli izbjeći različite manipulacije koje ih udaljavaju od lijepoga, dobroga i istinitoga, koje ih udaljuju od njih samih i od istinskoga života, odgoj i obrazovanje treba poučavati mudrost. Poučavanje mudrosti predstavlja mogući put ostvarivanja odgoja i obrazovanja koji omogućuje cjelovit razvoj učenika. Na tom tragu i Drugi vatikanski koncil ističe: „U konačnici se razumska narav ljudske osobe usavršuje i treba usavršiti mudrošću (…). Našemu je, pak, dobu takva mudrost potrebnija negoli proteklim stoljećima kako bi sve ono novo što čovjek otkriva ostalo čovječnijim. U pogibelji je, naime, buduća sudbina svijeta ako ne bude mudrijih ljudi.“ (GS, br. 15).

Želimo li mijenjati svijet, to nećemo činiti primarno tako da molimo Boga da on druge promijeni, nego tako da mi mijenjajući sebe mijenjamo svijet.

Kako vjeronauk može pomoći u odgoju za toliko potrebnu mudrost?

prof. dr. sc. Ružica Razum
glavna urednica