Sveti Toma Akvinski – Sunce
Sunce je štovano kao božanstvo u mnogim primitivnim narodima. Simbolizira svjetlo, vrhovnu inteligenciju, svetu mudrost, toplinu, vatru, pravednost, obnovu, besmrtnost, uskrsnuće, istinu i život. Sunce s dvanaest zraka simbolizira Krista i dvanaest apostola.
Sveti Toma Akvinski rođen je 1225. u Aquinu, u okolici Napulja, a umro je 1274. S osamnaest godina ušao je u dominikanski red. Obrazovanje je stekao u Kölnu i Parizu, gdje postao docent iz filozofije i teologije. Predavao je svete nauke u Parizu, Rimu i Napulju. Nazvan je anđeoskim doktorom, začetnik je brojnih škola; napisao je brojna djela, među kojima je najpoznatije Summa Theologiae koje se smatra kapitalnim teološkim djelom. Bio je mistik i pjesnik. Napisao je nekoliko himana, od kojih su najpoznatiji: Hvali Sion Spasitelja, Klanjam ti se smjerno i Usta moja uzdižite k preslavnomu tijelu glas.
Umjetnici ga prikazuju sa suncem na grudima, koje simbolizira svjetlo katoličke doktrine koja zrači iz njegovih spisa. Postoji legenda prema kojoj je njegova majka dok je bila trudna imala viđenje da u grudima nosi sunce, a sv. Tomi se ukazalo sunce dok je umirao.
Njegov učitelj bio je Albert Veliki, koji je ubrzo otkrio da Toma u sebi nosi veliku vrijednost, a zbog njegove šutljivosti nazvao ga je „nijemim volom“ i prorekao je da će njegova šutnja ubrzo prestati: „Možda i jest nijemi vol, no kada jednoga dana progovori njegovo će mukanje odjeknuti po cijelome svijetu“. Pripovijeda se da su za vrijeme Tomine bolesti njegova dva subrata vidjela veliku zvijezdu kako ulazi kroz prozor i kratko se zaustavlja na njegovoj glavi, nakon čega se vratila istim putem.
Umjetnici ga prikazuju i s drugim simbolima: pojas, golubica, križ, đavao, baklja, knjiga, hostija, plameni mač i zvijezda.
Njegov spomendan Crkva slavi 28. siječnja.
Sveti Toma Akvinski rođen je 1225. u Aquinu, u okolici Napulja, a umro je 1274. S osamnaest godina ušao je u dominikanski red. Obrazovanje je stekao u Kölnu i Parizu, gdje postao docent iz filozofije i teologije. Predavao je svete nauke u Parizu, Rimu i Napulju. Nazvan je anđeoskim doktorom, začetnik je brojnih škola; napisao je brojna djela, među kojima je najpoznatije Summa Theologiae koje se smatra kapitalnim teološkim djelom. Bio je mistik i pjesnik. Napisao je nekoliko himana, od kojih su najpoznatiji: Hvali Sion Spasitelja, Klanjam ti se smjerno i Usta moja uzdižite k preslavnomu tijelu glas.
Umjetnici ga prikazuju sa suncem na grudima, koje simbolizira svjetlo katoličke doktrine koja zrači iz njegovih spisa. Postoji legenda prema kojoj je njegova majka dok je bila trudna imala viđenje da u grudima nosi sunce, a sv. Tomi se ukazalo sunce dok je umirao.
Njegov učitelj bio je Albert Veliki, koji je ubrzo otkrio da Toma u sebi nosi veliku vrijednost, a zbog njegove šutljivosti nazvao ga je „nijemim volom“ i prorekao je da će njegova šutnja ubrzo prestati: „Možda i jest nijemi vol, no kada jednoga dana progovori njegovo će mukanje odjeknuti po cijelome svijetu“. Pripovijeda se da su za vrijeme Tomine bolesti njegova dva subrata vidjela veliku zvijezdu kako ulazi kroz prozor i kratko se zaustavlja na njegovoj glavi, nakon čega se vratila istim putem.
Umjetnici ga prikazuju i s drugim simbolima: pojas, golubica, križ, đavao, baklja, knjiga, hostija, plameni mač i zvijezda.
Njegov spomendan Crkva slavi 28. siječnja.
