Svijeća. Od jednostavnog sredstva za osvjetljavanje, svijeća je postala predmet štovanja koji se koristi u traženju milosti ili zahvaljivanju za primljenu milost. Ona je simbol traženja i zahvalnosti, vjere, slavlja, dara, pažnje, božanske prisutnosti. Sam Isus je „svjetlo svijeta“. Kako se izrađuje od pčelinjeg voska simbol je marljivosti, a budući da goreći izgara simbol je posvećenja i žrtve.
Sveti Blaž podnio je mučeništvo 320. godine, a njegov se spomendan slavi 3. veljače. Bio je biskup u Sebasti u Armeniji. Legenda pripovijeda da je jednoga dana naredio vuku da vrati prase ženi od koje ga je ukrao i htio raskomadati, i da ga je vuk zaista vratio. Ta ista žena posjetila je sveca kad je bio u zatvoru zbog svoje vjere i tom prigodom mu donijela jelo i svijeću. Dok su ga vodili pogubiti neka druga žena položila mu je pred noge svoje dijete koje je umiralo od gušenja izazvano ribljom kosti koju je progutalo. Svetac je položio ruke na glavu djeteta i dijete je spašeno. Prije nego će umrijeti zamolio je Gospodina da ozdravi sve koji imaju bolesno grlo, a koji su ga zazvali u njegovo ime. Na njegov blagdan blagoslivljaju se grla s dvije prekrižene svijeće. Kako bi zazvali Božji blagoslov na žetvu, u mnogim se zemljama blagoslivlja sjemenje sa dvije prekrižene svijeće.
Svetoga Blaža prikazuje se i s drugim simbolima: štap, odsječena glava, mučilo, stijena, mitra, palma, željezni češalj.