Nikola Kuzmičić: Što mi je činiti da baštinim život vječni?
Učitelju dobri (1)
UČITELJU DOBRI, ŠTO MI JE ČINITI DA BAŠTINIM ŽIVOT VJEČNI? (Lk 18,18)
UČITELJU DOBRI, ŠTO MI JE ČINITI DA BAŠTINIM ŽIVOT VJEČNI? (Lk 18,18)
Zanimljiv je i poticajan razgovor koji zapisuju trojica sinoptika o Isusovom susretu s bogatašem. Luka o njemu piše u 18,18-25.
Ostaju nam nepoznati motivi zbog kojih je taj neki uglednik došao Isusu. Ipak ne možemo se oteti dojmu, na temelju svega što je slijedilo, da se došao praviti važan i steći dodatni ugled.
Mnogi su tijekom prošlosti i sadašnjosti pokušavali Isusom popravljati ili povećavati svoj ugled. Mnogi ne dolaze Isusu da bi se nadahnuli na njemu, nego da bi od njega dobili jamstvo vlastite uspješnosti.
Isus se pomalo neobično otresa na njega tumačeći mu da je dobar jedino Bog. Bog koji proniče misli i srca. Bog koji razumije nakanu njegova pitanja.
Ipak, u nastavku mu odgovara na pitanje. Poziva se na njegovo znanje. Poziva se na njegov intelekt i memoriju.
Zanimljivo je da Isus, za kojega vjerujemo da je Krist, koji je došao navijestiti i sklopiti Novi Savez, odgovara citirajući Stari Savez. Bogu se stiže postupno. Potrebno je rasti u vjeri. Potrebno je ići korak po korak da bi se moglo nadograđivati svoju vjeru i život iz vjere.
Jednako tako ove Isusove riječi nas opominju da je potrebno stjecati znanje o svojoj vjeri. Potreban nam je vjeronauk. I to ne samo dok smo školska djeca, nego još više u odrasloj dobi kada možemo spoznati bolje.
Uglednik poentira Isusove riječi ističući svoju pravovjernost. On je taj koji je na pravom putu. On je taj koji čuva zapovijedi.
Toliko i među nama ima onih koji se smatraju pravednicima i koji samozadovoljno promatraju svoj život. No, Isus nas uči da se tu ne smijemo zaustaviti.
Isus ne traži od nas zadovoljenje normi. Isus od nas traži promjenu srca. A promjena srca se najbolje očituje u povjerenju koje imamo u Isusa.
Potrebno je odreći se svega. Izgubiti svaku zemaljsku sigurnost. Biti potpuno slobodan. Tek tada možemo biti Kristovi sljedbenici.
Tek onda možemo Ići za Isusom.
I nije bitno što je uglednik iz evanđelja bio bogat. Nije bitno koliko bilo tko od nas posjeduje materijalnih dobara. Bitno je na koji način se odnosimo prema njima. Bitno je stavljamo li svoje pouzdanje u materijalna dobra i propadljive stvari ili u vječnoga Boga, Gospodara Neba i Zemlje.
Ako se grčevito držimo zemaljskoga ne možemo ući u Kraljevstvo Nebesko.
Pritom je važno ne smetnuti s uma da je čovjeku nemoguće to postići svojim snagama, ali da je Bogu sve moguće i da će nam se Bog smilovati ako ga zaištemo iskrena srca.
Ostaju nam nepoznati motivi zbog kojih je taj neki uglednik došao Isusu. Ipak ne možemo se oteti dojmu, na temelju svega što je slijedilo, da se došao praviti važan i steći dodatni ugled.
Mnogi su tijekom prošlosti i sadašnjosti pokušavali Isusom popravljati ili povećavati svoj ugled. Mnogi ne dolaze Isusu da bi se nadahnuli na njemu, nego da bi od njega dobili jamstvo vlastite uspješnosti.
Isus se pomalo neobično otresa na njega tumačeći mu da je dobar jedino Bog. Bog koji proniče misli i srca. Bog koji razumije nakanu njegova pitanja.
Ipak, u nastavku mu odgovara na pitanje. Poziva se na njegovo znanje. Poziva se na njegov intelekt i memoriju.
Zanimljivo je da Isus, za kojega vjerujemo da je Krist, koji je došao navijestiti i sklopiti Novi Savez, odgovara citirajući Stari Savez. Bogu se stiže postupno. Potrebno je rasti u vjeri. Potrebno je ići korak po korak da bi se moglo nadograđivati svoju vjeru i život iz vjere.
Jednako tako ove Isusove riječi nas opominju da je potrebno stjecati znanje o svojoj vjeri. Potreban nam je vjeronauk. I to ne samo dok smo školska djeca, nego još više u odrasloj dobi kada možemo spoznati bolje.
Uglednik poentira Isusove riječi ističući svoju pravovjernost. On je taj koji je na pravom putu. On je taj koji čuva zapovijedi.
Toliko i među nama ima onih koji se smatraju pravednicima i koji samozadovoljno promatraju svoj život. No, Isus nas uči da se tu ne smijemo zaustaviti.
Isus ne traži od nas zadovoljenje normi. Isus od nas traži promjenu srca. A promjena srca se najbolje očituje u povjerenju koje imamo u Isusa.
Potrebno je odreći se svega. Izgubiti svaku zemaljsku sigurnost. Biti potpuno slobodan. Tek tada možemo biti Kristovi sljedbenici.
Tek onda možemo Ići za Isusom.
I nije bitno što je uglednik iz evanđelja bio bogat. Nije bitno koliko bilo tko od nas posjeduje materijalnih dobara. Bitno je na koji način se odnosimo prema njima. Bitno je stavljamo li svoje pouzdanje u materijalna dobra i propadljive stvari ili u vječnoga Boga, Gospodara Neba i Zemlje.
Ako se grčevito držimo zemaljskoga ne možemo ući u Kraljevstvo Nebesko.
Pritom je važno ne smetnuti s uma da je čovjeku nemoguće to postići svojim snagama, ali da je Bogu sve moguće i da će nam se Bog smilovati ako ga zaištemo iskrena srca.
Nikola Kuzmičić
Ispišite stranicu:
