Časopis i kolumne

 
Čovjek nije pričekao da mu spoznaja bude darovana i zbog toga je ostao prikraćen za pristup stablu života (Post 3). Prisvajanjem ploda spoznaje dobra i zla odredio je iskustvo samosvijesti kroz povezanost s nelagodom zbog Božje blizine. U toj nelagodi on ne prepoznaje promašenost svog postupka, nego problem nastoji riješiti udaljavanjem od Boga. Time pak gubi izvornu sigurnost, što onda nastoji ponovno ostvariti oružjem i nasiljem.

Povijest ljudske vrste tragično potvrđuje ovaj koncept. Takav čovjek kao da nije izvukao pouku iz pogrešnim načinom stečene spoznaje, nego se opet nastoji, protivno Bogu, domoći plodova sa stabla života. Štoviše, prikaz odlučnosti Boga da se to ne dogodi, kroz motiv plamenog mača kojim je zapriječen put do stabla života, uopće ne odvraća naoružanog i nasilnog čovjeka od vlastitog nauma. Nagon kojim je vođen ne dopušta mu slobodu svijesti o vlastitom promašenom djelovanju, a time i spremnosti na promjenu ponašanja. Umjesto toga svjedočimo razvoju agresivne znanosti kojom se želi zaobići i Božja zapreka na putu do stabla života. Božje upozorenje da takav čovjek ne smije doprijeti do plodova s tog stabla, tom čovjeku ne vrijedi ništa. To nije više nezrelo i nesmotreno ponašanje. To je otvoreno opiranje Stvoritelju.

Nasuprot tome, Bog ide ususret takvom čovjeku. Svojom blizinom nastoji potaknuti u njemu spremnost da se odupre razornom nagonu koji ga gura u propast. No, Božja blizina stvara u čovjeku otpor kojeg svladavaju tek daleko bolnije i pogubnije posljedice čovjekovih promašenih odluka. Tek u takvim okolnostima se čovjek otvara za Božju blizinu, koja donosi čovjeku priliku za promjenu. Božji put do čovjeka je zato dugi povijesni proces u kojem dolazi do prijelomnog trenutka tek rođenjem Isusa Nazarećanina. Njegova smrt i uskrsnuće čini njemu bliske suvremenike svjedocima ponovnog oživljavanja mrtve materije. Neshvatljivost tog događaja zahtijeva vrijeme, označeno simboličkim brojem 40, da očigledna stvarnost njegove fizičke prisutnosti svlada otpore u čovjeku koji se opire onome što nadilazi njegove spoznajne kapacitete. Svladavanjem tog otpora otvara se prostor za povezivanje Duha Isusovog s obraćenim svjedocima njegove prisutnosti. Prisutnost Božja po Duhu uskrsloga Isusa ponovno vraća u čovjeka iskonsku sigurnost koju je on izgubio udaljivši se od Boga. Takva pak promjena nosi i slobodu od potrebe za oružjem i nasiljem, jer ispunjava čovjeka snagom spoznaje, slobodne od sraha i nemoći. Čovjek vođen tom promjenom uživa život u punini i to kroz iskustvo njegove vječnosti.

Oni pak drugi, zatvoreni za događaj Isusovog uskrsnuća, ostaju opčinjeni znanošću, kao alatom za koji vjeruju da im može omogućiti pristup stablu života.

Iskustvo da živa materija neminovno jednom umire, nameće logičan zaključak da onda mora postojati i način kako neživa materija ponovno postaje živa, jer u protivnom, kako je uopće došlo do žive materije. Ako pak takav način postoji, treba ga samo otkriti, proučiti i shvatiti to jest, prisvojiti. Bez obzira na Boga. Opsesija za otkrićem i spoznajom tog načina, danas je jača nego ikad prije. Znanost je upregnuta u postizanje onog što se odbija prihvatiti u Isusovom uskrsnuću. Tome je tako jer Bogu suprotstavljen čovjek prisvajanjem, umjesto prihvaćanjem, nastoji zaobići Boga.

Kristovo uskrsnuće doista vraća čovjeka u stvarnost vječnosti života, što i simbolizira biblijsko stablo života, ali ne na način da čovjek time može upravljati, kao što upravlja svime u što pronikne svojom, na pogrešan način stečenom, spoznajom. Nego, tako da prihvati tu stvarnost u istini da ga ona nadilazi i da joj može kao stvorenje samo pripadati.

Domoći se stabla života opsesija je dakle, vođena željom da se plodovima toga stabla upravlja to jest, steći te plodove uzimanjem, a ne primanjem od Onog koji nas nadilazi i čijom smo voljom stvoreni. Napokon, tako smo stekli i plodove sa stabla spoznaje dobra i zla, sa svime što se nakon toga dogodilo. Stoga, šokantno Isusovo uskrsnuće predstavlja krajnji Božji napor da otrijezni opijenog čovjeka. Opijenog promašenim načinom na koji je stekao plodove sa stabla spoznaje dobra i zla.

Ujedno, time se ponovno otvara i put prema stablu života.