Časopis i kolumne

 
„Da”, koje prvi čovjek nije imao snage izgovoriti kada ga je Stvoritelj pitao je li ipak posegao za plodom sa stabla spoznaje, zaustavilo je Boga u želji da na prvi grijeh odgovori prvim oprostom. Čovjek nije imao snage odgovorno priznati i ostati u Božjoj blizini.
 
Grijeh koji je počeo kolati njegovim žilama činio mu je Božju blizinu neugodnom. Bogu nije preostalo drugo, nego da ide za odbjeglim čovjekom, jer ista ta blizina ujedno je i jedini način da grešan čovjek smogne snage za povratak Bogu, snage za obraćenje. Čovjek je trebao iskusiti krvave plodove svog odreknuća od Boga da Božja blizina ne bude više tako neugodna i da se grešan čovjek ponovo okrene Bogu, tražeći pomoć. More starozavjetnih riječi svjedoči o Božjoj strpljivosti, kojom Bog dotiče svoje palo stvorenje preko mnogih proroka, često stradalih zbog svoje otvorenosti Bogu. Bog pak ne odustaje. Priprema mjesto za povratak među svoje ljude. Podiže narod s kojim se hrva, ali ga ne ispušta iz svojih ruku. Uspijeva dobiti od tog naroda kap čiste ljudske naravi, čiste od grijeha. Uzima tu kap i ulazi u ljudsko tijelo.
 
U tijelu palog čovječanstva, bolesnog od zla, događa se i raste novi čovjek. U svom ljudskom životu, Bog mora sam izdržati u istini i za povratak istini pridobiti druge ljude. Uskrsno jutro je svanulo! Božja blizina, prekaljena smrću, postaje još čvršća. Nazarećanin osjeća da njegov Duh dobiva novo tijelo.
 
Obraćenje Njemu najvjernijih utire put rastu novog čovjeka. Bog je tu! Novi čovjek stasa! Kada se dijete u tijelu majke razvije, ono sa mora odvojiti, da bi nastavilo živjeti. Novi čovjek, prožet Duhom uskrsloga Boga, dolazi! Ljuska staroga grešnog tijela je sve tješnja i bolnija. Cijenu grešnicima poklonjenog vremena, kako bi se obratili, Bog plaća životom. Ali, samo do tada dok Božji oprost, prešućen prvim grešnicima, ne urodi obraćenjem i novim čovjekom.
 
Čovjekom, u kojem stanuje Bog!

Miroslav Cilar