Ured za vjeronauk u školi

Nekada su se djeca i mladi bojali hoće li ispasti smiješni pred razredom, hoće li im netko zauzeti mjesto ili hoće li pogriješiti pred nastavnikom. Danas je jedan od njihovih najvećih strahova biti „otkazan“ („cancelan“). Jedna nespretna rečenica, nepromišljena objava ili fotografija, i cijeli razred ili šira online zajednica može nekoga učiniti nevidljivim; izbrisati ga iz razgovora, ignorirati ga. Na ekranu je to samo nekoliko klikova, ali u srcu mladog čovjeka ostaje duboka rana koja teško zacjeljuje.

Zašto mladi, a i odrasli, posežu za otkazivanjem? Jer ono daje osjećaj moći. Ja odlučujem tko vrijedi, a tko ne. Daje i privid sigurnosti. Ako smo svi protiv njega, onda sam ja na pravoj strani. No to je varljiva sigurnost. Otkazivanje je brza presuda, jednostavnija od razumijevanja i strpljenja. Ali cijena je visoka, stvara se kultura straha u kojoj se mladi boje pogriješiti, boje se reći što misle, boje se da neće biti prihvaćeni.

Evanđelje pred nas stavlja sasvim drukčiju kulturu. Isus nikoga ne „otkazuje“. Zakej, omraženi carinik, dobiva priliku za novi život. Žena uhvaćena u preljubu, koju svi žele kamenovati, čuje oslobađajuće riječi: „Idi i odsada više nemoj griješiti.“ (Iv 8,11) Petar, koji je tri puta zatajio svoga Učitelja, ne biva izbrisan iz kruga apostola, čak naprotiv, postaje stijena Crkve. Krist ne briše osobe, nego briše grijeh. On ne isključuje, nego uvijek iznova uključuje. Njegova je logika jednostavna i oslobađajuća: nitko nije zauvijek definiran svojim grijehom ili pogreškom.

Ovo snažno podsjeća na poznatu priču Maxa Lucada „Ti si jedinstveno biće”. U njoj mali narod Drvenaca živi tako da si međusobno lijepe sive točke ili zlatne zvjezdice. Onima koji su spretni, pametni ili zgodni - zvjezdice. Onima koji su nespretni, drukčiji ili nesavršeni - točke. I tako su mnogi nosili teret tuđih osuda, prekriveni naljepnicama koje su im drugi lijepili. No jedan Drvenak otkriva da naljepnice počinju otpadati kada vrijeme provodi kod Stvoritelja, Onoga koji ga je oblikovao. Jer u Njegovim očima nije bio definiran tuđim etiketama, nego svojom neponovljivom vrijednošću. Stvoritelj mu kaže: „Ti si jedinstveno biće jer sam te ja načinio. A ja nikada ne činim grješaka.“

I upravo tu leži odgovor na kulturu otkazivanja. Kada mladi čovjek doživi odbacivanje od razreda, prijatelja, pa čak i obitelji, njegova vrijednost u Božjim očima ostaje netaknuta. On ostaje dijete Stvoritelja koji ne griješi u stvaranju. Ljudska osuda ne može umanjiti ono što Bog vidi u njemu.

Naša je zadaća, osobito kao vjeroučitelja, pomoći mladima da to otkriju. Da shvate da postoji alternativa kulturi isključivanja i otkazivanja - kultura praštanja, zajedništva i novih prilika. Da nauče razlikovati čovjeka od grijeha i pogreške. Jer ako Isus nije „otkazao“ Petra nakon najveće izdaje, kako bismo mi mogli trajno isključivati jedni druge zbog sitnih nespretnosti?

Kultura otkazivanja nudi jednostavno rješenje: izbriši osobu i problem nestaje. Ali to je laž. Problem ne nestaje, nego se umnožava. Evanđelje nudi zahtjevniji, ali jedini put koji vodi Životu: oprosti, daj novu priliku i stvori most umjesto zida. Mladi trebaju čuti da ne postoje „savršeni“ i „nepopravljivi“, nego samo ljubljena Božja djeca kojima su vrata uvijek otvorena.

I tu se krije ključna poruka: nisi zbroj svojih grijeha i pogrešaka. Nisi etiketa koju ti je netko zalijepio. Ti si jedinstveno biće, vrijedno ljubavi, pažnje i uvijek iznova novih prilika, baš onako kako te Stvoritelj zamislio.