Nataša Čurić: Između vrijednosti i cijene – umjetnost, ideja i čovjek
Između vrijednosti i cijene - umjetnost, ideja i čovjek
Koliko vrijedi jedno umjetničko djelo? Povijest umjetnosti svjedoči nam da je vrijednost umjetničkog djela uvijek veća od onog što bi se na prvi pogled dalo zaključiti. Ljudi su spremni izdvojiti milijune za sliku, skulpturu ili komad nakita. Zašto prepoznaju vrijednost u umjetnosti i kako se određuje cijena umjetničkog djela? Isto pitanje, na kraju, možemo postaviti i o čovjeku: koliko vrijedi čovjek i što određuje njegovu cijenu?
Kako bismo preciznije govorili o ovoj temi, razlikujmo pojmove cijene i vrijednosti. Cijena je tržišni odgovor, odnosno, spremnost kupca da u određenom trenutku nešto plati, a vrijednost je širi pojam koji uključuje različite slojeve: kulturni utjecaj, simboliku, estetiku, duhovnost, a često je i subjektivna. Cijena i vrijednost se često preklapaju, ali nisu i ne moraju nužno biti jednake.
1. Određivanje vrijednosti u umjetnosti
Na određivanje cijene u umjetnosti utječu različiti čimbenici. U obrtništvu i proizvodnji, cijenu određuju uloženi materijal i radni sati i najčešće odgovaraju vrijednosti proizvoda. Umjetnost se od obrtništva upravo po tome razlikuje. Umjetničko djelo će postići visoku cijenu čak i ako je izrađeno od materijala niske ukupne cijene. To je zato jer njegovu vrijednost ne odražavaju samo materijal i radni sati nego i mnogi drugi čimbenici. Umjetnost je često lijepa, ali estetika, također, nije glavni čimbenik u podizanju vrijednosti. Umjetničko djelo može biti i estetski neprivlačno.
Cijenu umjetničkom djelu uvelike određuju aukcijske kuće, galerije i stručnjaci iz područja umjetnosti i kulture. Na nju utječe i sam umjetnik, koji svojim ugledom i reputacijom daje vrijednost djelu. Među ostalim čimbenicima koji podižu vrijednost djela svakako su autentičnost, originalnost i kontekst u kojem je djelo nastalo. Samo priznanje relevantnih stručnjaka, poput kritičara umjetnosti i poznatih galerija, te priznanja i nagrade, drastično povećavaju cijenu umjetničkog djela.
Zlato i dijamanti, kao materijali, imaju svoju jasnu cijenu. Cijena zlata određuje se po gramu, a cijena dijamanta po karatu. No, kada zlatar od tih istih materijala oblikuje nakit, odnosno oblikuje materijal i da mu namjenu, vrijednost dijamanta i zlata naglo raste. Ovdje glavni pokazatelj vrijednosti više nije cijena po gramu ili karatu, već svrha, ljepota, znanje i vještina uloženi u izradu. Primjerci koji pripadaju poznatim brendovima i koji iza sebe imaju zanimljivu povijest, pogotovo ako je vezana uz poznatu osobu ili događaj, dobit će još više na cijeni.
Spomenimo ovdje i sakralnu umjetnost, ikone, vitraji, sakralna glazba, koji su cijenjeni ne toliko zbog materijala od kojeg su izrađeni, nego zbog svoje funkcije i duhovnog učinka na vjernike. Vrijednost jedne ikone najviše je u molitvi i postu koja je uložena u nju prije i tijekom same izrade, a tehnička izvedba onda mora slijediti visoko postavljene duhovne standarde. Vrijednost nekog djela proizlazi i iz službe zajednici. Tako je Michelangelovo ,,Stvaranje Adama'' koje se nalazi u Sikstinskoj kapeli, umjetničko djelo najviše vrijednosti upravo zahvaljujući teološkoj poruci i utjecaju kojeg ima na vjernike.
Umjetnička djela bilo koje vrste ujedno su i statusni simbol. Posjedovanje što vrjednijih primjeraka umjetničkih djela, pojačava ugled i ojačavaju utjecaj i poziciju osobe u društvu. Postoje kolekcionari koji posjeduju djela čiju je ukupnu vrijednost i cijenu gotovo nemoguće odrediti. No, usprkos svim čimbenicima, najvažniji pri određivanju cijene ipak je kupac. Ako postoje kupci spremni platiti više, oni lako mogu u vrlo kratkom vremenu postaviti visoku cijenu umjetničkom djelu. U konačnici, koliko je netko spreman platiti za umjetničko djelo ukazuje na to da je u njemu prepoznao veliku vrijednost. Kupac tako postaje tražitelj koji prepoznaje i cijeni nevidljivu, unutarnju vrijednost djela.
Ako je vrijednost umjetničkog djela više od samog materijala i rada, onda je ključno pitanje: što se uopće prepoznaje kao vrijedno?
2. Neponovljiva originalnost
Od svih osobina nekog umjetničkog djela originalnost se najčešće ističe kada se govori o umjetničkim djelima. Originalnost podrazumijeva neponovljivost, odnosno činjenicu da prije tog djela nikada nije postojalo ništa identično. Upravo zbog te zanesenosti jedinstvenošću, na tržištu umjetnina postoje bezbrojne krivotvorine i kopije. Neke su očite, a neke su toliko vjerne da je teško razaznati radi li se o originalu ili se radi o kopiji. No, bez obzira koliko slične bile, kopije nikada neće postići ni djelić cijene koju postiže original jer njihova vrijednost nije prepoznata kao kod originala.
Jedan od najpoznatijih originala je Mona Lisa. Riječ je o umjetničkoj slici čiji je autor Leonardo da Vinci, a izrađena je tehnikom ulja na drvenoj ploči i prikazuje portret žene. Danas je izložena u pariškom muzeju Louvreu. Smatra se najskupljom slikom na svijetu, iako uopće nije na prodaju. Procjenjuje se da bi vrijedila blizu milijardu eura. Za običan poster Mona Lise izdvojit ćemo možda desetak eura, za print na platnu možda i stotinjak eura, a poznatije replike prodaju se za više stotina tisuća eura. Najpoznatija kopija koja je postigla najveću cijenu je takozvana Hekking Mona Lisa, prodana na aukciji 2021. godine za 2,9 milijuna eura. Slika je 1953. godine kupljena za svega tri funte. Utvrđeno je da se radi o vrhunskoj kopiji koja je nastala vjerojatno unutar sto godina od nastanka originala. Ipak, unatoč kvaliteti i povijesti, cijena te kopije je gotovo 300 puta niža od originala. Zašto? Čini se da vrijednost proizlazi iz činjenice da originalno djelo nosi trag autorove ruke, što ga čini neponovljivim.
Original nosi u sebi jedinstvenu povijest i priču. Dobra kopija, čak i ako je u nju utkana jednaka vještina i talent, ostaje neusporediva s duhom kojeg nosi izvornik. Neka djela mogu čak oblikovati identitet zajednice, poticati društvene promjene, prenositi vjeru i moralne vrijednosti s generacije na generaciju. Takav utjecaj dodaje, još jedan, dodatni sloj vrijednosti umjetničkom djelu i teško mu se može odrediti cijena. Kad se dostupnost autentičnog, originalnog djela, pod uvjetom da kupac u njoj vidi veliku vrijednost, poklopi sa spremnošću kupca da plati iznad svake materijalne računice, cijena umjetničkog djela može postati praktički neograničena,
No, izgleda da je originalnost na kraju upravo u ideji.
3. Ideja iznad svega
R. Mutt je izrazito poznato ime u umjetnosti, iako se ne radi o stvarnoj osobi. Odnosi se na nekoliko slova ispisanih na jednom porculanskom pisoaru naziva ,,Fontana''. Iza imena stoji Marcel Duchamp, koji je 1917. godine želio testirati izložbu Američkog društva nezavisnih umjetnika. Pravilo izložbe je bilo da svi koji plate članarinu mogu izložiti što žele. Nije trebalo biti žirija ni odbijanja. Duchamp je tada kupio porculanski pisoar za nekoliko dolara, preokrenuo ga, dao mu novu namjenu i potpisao “R. Mutt 1917”. Djelo je nazvao “Fontana” i poslao na izložbu. Njegov čin izazvao je skandal jer su organizatori ipak uklonili predmet s izložbe smatrajući ga provokacijom.
Doista, to je bila provokacija - i to vrlo uspješna. Naime, uklanjanjem djela s izložbe izazvana je rasprava koja je ostvarila utjecaj na način na koji percipiramo umjetnost koji se osjeća i danas. S vremenskim odmakom, Duchamp je pokazao da vrijednost u umjetnosti nije, samo, u materijalu i vještini nego i u ideji. Svojom je zamisli pomaknuo perspektivu gledanja na svakodnevne predmete i stavio ih u novi okvir. Autentična i jedinstvena u ovom slučaju bila je upravo ideja i ona je nositelj sve vrijednosti.
Što se tiče cijene samog djela, original je izgubljen, a 1964. je izrađena serija autorskih replika koje se danas prodaju za više milijuna. Par milijuna eura za jedan pisoar? Da, ako je netko dovoljno hrabar riskirati svoj ugled u namjeri kako bi razotkrio istinu i tako promijenio pogled cijelog svijeta na umjetnost. Umjetničko djelo može tako odražavati i stanje u društvu, ali to istovremeno zahtijeva i odgovornu interpretaciju istog.
Ako umjetničko djelo svoju vrijednost crpi iz originalnosti, jedinstvenosti, traga autorove ruke i ideje- isto može vrijediti i za čovjeka.
4. Vrijednost čovjeka i njegova cijena
Moderni pogledi na svijet često promatraju čovjeka kroz kriterij korisnosti, dajući mu vrijednost na temelju onoga što može proizvesti, koliko utjecaja ostvaruje na društvo ili koliko ga društvo cijeni. To je pokušaj stavljanja čovjeka u funkciju, pri čemu mu vrijednost i cijenu određuju izvanjski, promjenjivi i često hiroviti čimbenici.
No, funkcija čovjeka, kao i u primjeru Duchampove „Fontane“, može biti potpuno poništena, a da čovjek uopće ne izgubi vrijednost. Kao što tržište ne može u potpunosti odrediti pravu vrijednost umjetničkog djela, tako i društveni kriteriji ne mogu odrediti istinsku vrijednost čovjeka. Bog je čovjekov „dizajner” koji svojim autorstvom unosi u čovjeka ideju vrijednosti koju nazivamo ljudsko dostojanstvo. Ona vrijedi neovisno o stupnju razvoja čovjeka. Čovjek tako postaje nositelj slike Božje - autoportreta Stvoritelja, koji je potpuno ostvaren u savršenom liku Božjem - Bogočovjeku Isusu Kristu.
Čovjek pak svoju vrijednost ostvaruje jedino autentičnim življenjem - životom u skladu s Božjim naumom za čovjeka - kroz službu, ljubav i nastojanje da postane što vjerniji nositelj slike Božje - nalik samome Kristu. Sveti Carlo Acutis izrazio je to riječima: „Rađamo se kao originali, a mnogi umiru kao kopije.” Svetac pokazuje da autentičan život znači prepoznavati vlastitu unutarnju originalnost, vrijednost i potencijal. Potencijal u čovjeku rađa nemir koji ga pokreće na djelovanje: na rizik zbog istine, na promjenu i utjecaj na svijet, u konačnici - na samoostvarenje. Papa Franjo u jednom govoru takav nemir naziva ,,znakom da Duh Sveti djeluje u nama''. Djelovanje koje proizlazi iz tog nemira onda nije isto što i društvena funkcija koja mu se nameće izvana jer ono izvire iz nutrine, s mjesta gdje Bog progovara. U skladu je s talentima i namjenom kojom čovjek ispunjava svoju svrhu i nalazi smisao.
Vrijednost umjetničkom djelu određuje kupac koji sukladno svojoj procjeni vrijednosti za to djelo nudi određenu cijenu. Slično, Božja definicija čovjekove vrijednosti očituje se u spremnosti da plati najveću cijenu za njega - život Sina. Isusova žrtva tako stavlja čovjeka iznad svih tržišnih kategorija i vrijedi više od zlata i dijamanata, više od Mona Lise ili Fontane. Tako stvoreno postaje otkupljeno, a Stvoritelj Otkupitelj. Na ovaj način se dvostruko pokazuje da je čovjekova vrijednost u Bogu - kroz stvaranje je postavljena, a kroz otkupljenje potvrđena.
Zaključak
Ono što Bog čini za čovjeka je paradoks Božje milosrdne ljubavi. U svakoga je, na različit način, utkao materijal, ideju, spektar različitih mogućnosti i potencijal. Svi talenti jedne osobe mogu višestruko nadmašiti talente druge, ali na kraju Bog za svakoga - bez ikakvih kriterija - plaća istu neprocjenjivu cijenu koja odgovara univerzalnoj vrijednosti čovjeka.
Umjetnička djela su dragocjena jer su jedinstvena, ali nijedno remek-djelo ne može dosegnuti vrijednost koju Bog pridaje čovjeku. Ako se u umjetnosti divimo originalnosti i autentičnosti, tim više bismo trebali živjeti puninu vlastite originalnosti - svjesni cijene koja je za nas plaćena.
Koliko vrijedi jedno umjetničko djelo? Povijest umjetnosti svjedoči nam da je vrijednost umjetničkog djela uvijek veća od onog što bi se na prvi pogled dalo zaključiti. Ljudi su spremni izdvojiti milijune za sliku, skulpturu ili komad nakita. Zašto prepoznaju vrijednost u umjetnosti i kako se određuje cijena umjetničkog djela? Isto pitanje, na kraju, možemo postaviti i o čovjeku: koliko vrijedi čovjek i što određuje njegovu cijenu?
Kako bismo preciznije govorili o ovoj temi, razlikujmo pojmove cijene i vrijednosti. Cijena je tržišni odgovor, odnosno, spremnost kupca da u određenom trenutku nešto plati, a vrijednost je širi pojam koji uključuje različite slojeve: kulturni utjecaj, simboliku, estetiku, duhovnost, a često je i subjektivna. Cijena i vrijednost se često preklapaju, ali nisu i ne moraju nužno biti jednake.
1. Određivanje vrijednosti u umjetnosti
Na određivanje cijene u umjetnosti utječu različiti čimbenici. U obrtništvu i proizvodnji, cijenu određuju uloženi materijal i radni sati i najčešće odgovaraju vrijednosti proizvoda. Umjetnost se od obrtništva upravo po tome razlikuje. Umjetničko djelo će postići visoku cijenu čak i ako je izrađeno od materijala niske ukupne cijene. To je zato jer njegovu vrijednost ne odražavaju samo materijal i radni sati nego i mnogi drugi čimbenici. Umjetnost je često lijepa, ali estetika, također, nije glavni čimbenik u podizanju vrijednosti. Umjetničko djelo može biti i estetski neprivlačno.
Cijenu umjetničkom djelu uvelike određuju aukcijske kuće, galerije i stručnjaci iz područja umjetnosti i kulture. Na nju utječe i sam umjetnik, koji svojim ugledom i reputacijom daje vrijednost djelu. Među ostalim čimbenicima koji podižu vrijednost djela svakako su autentičnost, originalnost i kontekst u kojem je djelo nastalo. Samo priznanje relevantnih stručnjaka, poput kritičara umjetnosti i poznatih galerija, te priznanja i nagrade, drastično povećavaju cijenu umjetničkog djela.
Zlato i dijamanti, kao materijali, imaju svoju jasnu cijenu. Cijena zlata određuje se po gramu, a cijena dijamanta po karatu. No, kada zlatar od tih istih materijala oblikuje nakit, odnosno oblikuje materijal i da mu namjenu, vrijednost dijamanta i zlata naglo raste. Ovdje glavni pokazatelj vrijednosti više nije cijena po gramu ili karatu, već svrha, ljepota, znanje i vještina uloženi u izradu. Primjerci koji pripadaju poznatim brendovima i koji iza sebe imaju zanimljivu povijest, pogotovo ako je vezana uz poznatu osobu ili događaj, dobit će još više na cijeni.
Spomenimo ovdje i sakralnu umjetnost, ikone, vitraji, sakralna glazba, koji su cijenjeni ne toliko zbog materijala od kojeg su izrađeni, nego zbog svoje funkcije i duhovnog učinka na vjernike. Vrijednost jedne ikone najviše je u molitvi i postu koja je uložena u nju prije i tijekom same izrade, a tehnička izvedba onda mora slijediti visoko postavljene duhovne standarde. Vrijednost nekog djela proizlazi i iz službe zajednici. Tako je Michelangelovo ,,Stvaranje Adama'' koje se nalazi u Sikstinskoj kapeli, umjetničko djelo najviše vrijednosti upravo zahvaljujući teološkoj poruci i utjecaju kojeg ima na vjernike.
Umjetnička djela bilo koje vrste ujedno su i statusni simbol. Posjedovanje što vrjednijih primjeraka umjetničkih djela, pojačava ugled i ojačavaju utjecaj i poziciju osobe u društvu. Postoje kolekcionari koji posjeduju djela čiju je ukupnu vrijednost i cijenu gotovo nemoguće odrediti. No, usprkos svim čimbenicima, najvažniji pri određivanju cijene ipak je kupac. Ako postoje kupci spremni platiti više, oni lako mogu u vrlo kratkom vremenu postaviti visoku cijenu umjetničkom djelu. U konačnici, koliko je netko spreman platiti za umjetničko djelo ukazuje na to da je u njemu prepoznao veliku vrijednost. Kupac tako postaje tražitelj koji prepoznaje i cijeni nevidljivu, unutarnju vrijednost djela.
Ako je vrijednost umjetničkog djela više od samog materijala i rada, onda je ključno pitanje: što se uopće prepoznaje kao vrijedno?
2. Neponovljiva originalnost
Od svih osobina nekog umjetničkog djela originalnost se najčešće ističe kada se govori o umjetničkim djelima. Originalnost podrazumijeva neponovljivost, odnosno činjenicu da prije tog djela nikada nije postojalo ništa identično. Upravo zbog te zanesenosti jedinstvenošću, na tržištu umjetnina postoje bezbrojne krivotvorine i kopije. Neke su očite, a neke su toliko vjerne da je teško razaznati radi li se o originalu ili se radi o kopiji. No, bez obzira koliko slične bile, kopije nikada neće postići ni djelić cijene koju postiže original jer njihova vrijednost nije prepoznata kao kod originala.
Jedan od najpoznatijih originala je Mona Lisa. Riječ je o umjetničkoj slici čiji je autor Leonardo da Vinci, a izrađena je tehnikom ulja na drvenoj ploči i prikazuje portret žene. Danas je izložena u pariškom muzeju Louvreu. Smatra se najskupljom slikom na svijetu, iako uopće nije na prodaju. Procjenjuje se da bi vrijedila blizu milijardu eura. Za običan poster Mona Lise izdvojit ćemo možda desetak eura, za print na platnu možda i stotinjak eura, a poznatije replike prodaju se za više stotina tisuća eura. Najpoznatija kopija koja je postigla najveću cijenu je takozvana Hekking Mona Lisa, prodana na aukciji 2021. godine za 2,9 milijuna eura. Slika je 1953. godine kupljena za svega tri funte. Utvrđeno je da se radi o vrhunskoj kopiji koja je nastala vjerojatno unutar sto godina od nastanka originala. Ipak, unatoč kvaliteti i povijesti, cijena te kopije je gotovo 300 puta niža od originala. Zašto? Čini se da vrijednost proizlazi iz činjenice da originalno djelo nosi trag autorove ruke, što ga čini neponovljivim.
Original nosi u sebi jedinstvenu povijest i priču. Dobra kopija, čak i ako je u nju utkana jednaka vještina i talent, ostaje neusporediva s duhom kojeg nosi izvornik. Neka djela mogu čak oblikovati identitet zajednice, poticati društvene promjene, prenositi vjeru i moralne vrijednosti s generacije na generaciju. Takav utjecaj dodaje, još jedan, dodatni sloj vrijednosti umjetničkom djelu i teško mu se može odrediti cijena. Kad se dostupnost autentičnog, originalnog djela, pod uvjetom da kupac u njoj vidi veliku vrijednost, poklopi sa spremnošću kupca da plati iznad svake materijalne računice, cijena umjetničkog djela može postati praktički neograničena,
No, izgleda da je originalnost na kraju upravo u ideji.
3. Ideja iznad svega
R. Mutt je izrazito poznato ime u umjetnosti, iako se ne radi o stvarnoj osobi. Odnosi se na nekoliko slova ispisanih na jednom porculanskom pisoaru naziva ,,Fontana''. Iza imena stoji Marcel Duchamp, koji je 1917. godine želio testirati izložbu Američkog društva nezavisnih umjetnika. Pravilo izložbe je bilo da svi koji plate članarinu mogu izložiti što žele. Nije trebalo biti žirija ni odbijanja. Duchamp je tada kupio porculanski pisoar za nekoliko dolara, preokrenuo ga, dao mu novu namjenu i potpisao “R. Mutt 1917”. Djelo je nazvao “Fontana” i poslao na izložbu. Njegov čin izazvao je skandal jer su organizatori ipak uklonili predmet s izložbe smatrajući ga provokacijom.
Doista, to je bila provokacija - i to vrlo uspješna. Naime, uklanjanjem djela s izložbe izazvana je rasprava koja je ostvarila utjecaj na način na koji percipiramo umjetnost koji se osjeća i danas. S vremenskim odmakom, Duchamp je pokazao da vrijednost u umjetnosti nije, samo, u materijalu i vještini nego i u ideji. Svojom je zamisli pomaknuo perspektivu gledanja na svakodnevne predmete i stavio ih u novi okvir. Autentična i jedinstvena u ovom slučaju bila je upravo ideja i ona je nositelj sve vrijednosti.
Što se tiče cijene samog djela, original je izgubljen, a 1964. je izrađena serija autorskih replika koje se danas prodaju za više milijuna. Par milijuna eura za jedan pisoar? Da, ako je netko dovoljno hrabar riskirati svoj ugled u namjeri kako bi razotkrio istinu i tako promijenio pogled cijelog svijeta na umjetnost. Umjetničko djelo može tako odražavati i stanje u društvu, ali to istovremeno zahtijeva i odgovornu interpretaciju istog.
Ako umjetničko djelo svoju vrijednost crpi iz originalnosti, jedinstvenosti, traga autorove ruke i ideje- isto može vrijediti i za čovjeka.
4. Vrijednost čovjeka i njegova cijena
Moderni pogledi na svijet često promatraju čovjeka kroz kriterij korisnosti, dajući mu vrijednost na temelju onoga što može proizvesti, koliko utjecaja ostvaruje na društvo ili koliko ga društvo cijeni. To je pokušaj stavljanja čovjeka u funkciju, pri čemu mu vrijednost i cijenu određuju izvanjski, promjenjivi i često hiroviti čimbenici.
No, funkcija čovjeka, kao i u primjeru Duchampove „Fontane“, može biti potpuno poništena, a da čovjek uopće ne izgubi vrijednost. Kao što tržište ne može u potpunosti odrediti pravu vrijednost umjetničkog djela, tako i društveni kriteriji ne mogu odrediti istinsku vrijednost čovjeka. Bog je čovjekov „dizajner” koji svojim autorstvom unosi u čovjeka ideju vrijednosti koju nazivamo ljudsko dostojanstvo. Ona vrijedi neovisno o stupnju razvoja čovjeka. Čovjek tako postaje nositelj slike Božje - autoportreta Stvoritelja, koji je potpuno ostvaren u savršenom liku Božjem - Bogočovjeku Isusu Kristu.
Čovjek pak svoju vrijednost ostvaruje jedino autentičnim življenjem - životom u skladu s Božjim naumom za čovjeka - kroz službu, ljubav i nastojanje da postane što vjerniji nositelj slike Božje - nalik samome Kristu. Sveti Carlo Acutis izrazio je to riječima: „Rađamo se kao originali, a mnogi umiru kao kopije.” Svetac pokazuje da autentičan život znači prepoznavati vlastitu unutarnju originalnost, vrijednost i potencijal. Potencijal u čovjeku rađa nemir koji ga pokreće na djelovanje: na rizik zbog istine, na promjenu i utjecaj na svijet, u konačnici - na samoostvarenje. Papa Franjo u jednom govoru takav nemir naziva ,,znakom da Duh Sveti djeluje u nama''. Djelovanje koje proizlazi iz tog nemira onda nije isto što i društvena funkcija koja mu se nameće izvana jer ono izvire iz nutrine, s mjesta gdje Bog progovara. U skladu je s talentima i namjenom kojom čovjek ispunjava svoju svrhu i nalazi smisao.
Vrijednost umjetničkom djelu određuje kupac koji sukladno svojoj procjeni vrijednosti za to djelo nudi određenu cijenu. Slično, Božja definicija čovjekove vrijednosti očituje se u spremnosti da plati najveću cijenu za njega - život Sina. Isusova žrtva tako stavlja čovjeka iznad svih tržišnih kategorija i vrijedi više od zlata i dijamanata, više od Mona Lise ili Fontane. Tako stvoreno postaje otkupljeno, a Stvoritelj Otkupitelj. Na ovaj način se dvostruko pokazuje da je čovjekova vrijednost u Bogu - kroz stvaranje je postavljena, a kroz otkupljenje potvrđena.
Zaključak
Ono što Bog čini za čovjeka je paradoks Božje milosrdne ljubavi. U svakoga je, na različit način, utkao materijal, ideju, spektar različitih mogućnosti i potencijal. Svi talenti jedne osobe mogu višestruko nadmašiti talente druge, ali na kraju Bog za svakoga - bez ikakvih kriterija - plaća istu neprocjenjivu cijenu koja odgovara univerzalnoj vrijednosti čovjeka.
Umjetnička djela su dragocjena jer su jedinstvena, ali nijedno remek-djelo ne može dosegnuti vrijednost koju Bog pridaje čovjeku. Ako se u umjetnosti divimo originalnosti i autentičnosti, tim više bismo trebali živjeti puninu vlastite originalnosti - svjesni cijene koja je za nas plaćena.
Nataša Čurić