Ured za vjeronauk u školi

Stručni skup za vjeroučitelje s područja Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije održan je 20. veljače 2025. s temom „Vjera, nada i ljubav - alati za izgradnju osobne odgovornosti za stvorenje i stvoreni svijet“, od 14 do 19 sati, u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.

Uvodni pozdrav u ime domaćina, Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, uputila je gđa Ivanka Petrović, a skupom je moderirala viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Gordana Barudžija, a stručni skup održan je kroz tri predavanja, predstavljanje knjige i, zaključno, okrugli stol na kojem su sudjelovali svi predavači.

„Kršćanska vjera: sadržaj, svojstva i odgovornost“ tema je o kojoj je govorila prva predavačica, prof. dr. sc. Marija Pehar. Predavačica je kršćansku vjeru u Boga istaknula u liku Oca kojega je objavio Isus iz Nazareta, a to je objava koja se cjelovito temelji na Svetom pismu Staroga i Novog zavjeta, u kojem je ispunjena, ne odričući se pritom ni svojih židovskih korijena. Pritom se ističe oslanjanje na Boga i njegovo vodstvo u svijetu, čak i usprkos logici (Abrahamov primjer). I danas si čovjek postavlja pitanje shvaća li vjeru ispravno, a to se najviše ogleda u kušnjama života. Naglašena je potreba čišćenja slike koju imamo o Bogu te ponizni stav prema svojim saznanjima o vjeri, pritom pazeći da svoju vjeru ne uspoređujemo s tuđom. Kao obilježja zrele vjere, Pehar navodi da ona mora biti osobna, odgovorna, emotivna (ne sentimentalna), realna, razumna, usmjerena na svijet i svjesna onostranosti.

Kroz drugo predavanje je predavačica prof. dr. sc. Veronika s. Nela Gašpar promišljala o temi „Prožimanje božanske i inkarnacijske stvarnosti kršćanske nade pred ambivalentnosti današnjega svijeta“. Kao ključni pojam svog izlaganja istaknula je bratstvo, odnosno sestrinstvo kao najteži oblik zajedništva. Kršćanima je potrebno učiti kako biti brat, jer smo braća tek kada smo sinovi u Sinu. Važno je pritom naučiti prihvatiti nejednakost i različitost, odnosno ne uspoređivati sebe s drugima, što je i potkrijepila primjerom prve biblijske braće Kajina i Abela. Za razliku od ostatka stvorenog svijeta, kojem ime nadijeva Adam, prvoj braći imena nadijeva njihova majka, uz očitu naklonost prema prvome sinu. Nažalost prva slika biblijskog bratstva završavao bratoubojstvom, pri čemu je razvidno da dvojica braće nikada nisu komunicirala. I tu je ono na čemu svatko od nas mora raditi kako bi nam vjera rasla u zajedništvu s drugima.

Između dvije pauze svoju je knjigu Socijalni nauk Crkve u školi i u župi predstavio prof. dr. sc. Stjepan Baloban, opisavši kako je došlo do realizacije projekta tiskanja knjige, tko je sve u projektu sudjelovao i kako je socijalni nauk Crkve životan i povezan s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, a to su teme od životne važne i u školskom vjeronauku. Posebno iznenađenje za vjeroučitelje okupljene na stručnom skupu je što je profesor Baloban svima darovao predstavljenu knjigu.

 „Nadilaziti sebe: ljubiti Boga, bližnjega i neprijatelja“ tema je o kojoj je u trećem predavanju govorio izv. prof. dr. sc. Stipo Kljajić, također nadahnut biblijskim konkretnim primjerima. U životima kršćana bi se teologalne krjeposti vjera, ufanje i ljubav kao Božji darovi morale bi biti više u djelima, nego u riječima. S opasnošću da tematika ljubavi, više od vjere i nade, doživi stvarnu inflaciju slatkorječivosti koja na tome i staje. Ljubav nije samorazumljiva, nego je u svojoj biti transcendencija: a stvarna suprotnost ljubavi nije mržnja, nego sebeljublje. Predavač stoga prvo propituje ljubav kao prvotni izvor i krajnji pokretač. Iz biblijske perspektive predstavljena su Božja djela ljubavi: počevši od stvaranja svijeta, preko Božjih izabranja pojedinaca i naroda, pa sve do otajstva utjelovljenja, jedinstveno čudesnog događaja Božjeg očovječenja, s Isusovom smrti na križu koja je vrhunac iskaza Božje ljubavi: Bog se iz ljubavi ne samo rodio nego i umro. Kroz analizu prispodobe o Samarijancu posebna je pažnja posvećena nerazdruživoj povezanosti ljubavi prema Bogu i bližnjemu, s uvjerenjem da se Boga ne može ljubiti bez ljudi, sve ako se ljude i može ljubiti bez Boga. Nadalje, prema Isusovom primjeru i njegovoj zapovijedi ljubavi navodi se da se ni neprijatelja ne isključuje iz kategorije bližnjih.

Na samom kraju uslijedio je okrugli stol na kojem je sudjelovalo svo troje predavača, koji su kroz sat vremena koliko je rasprava trajala razvili neke nove teme koje su iznjedrila konkretna pitanja vjeroučitelja.
 
Isti stručni skup ponovit će se još dva puta (u ožujku i svibnju).